DIO MISLI SV. LEOPOLDA ZA SVAKI DAN U GODINI
Božje milosrđe nije napustilo ljudski rod. Jedan čovjek i jedna žena postali su izvorom svakoga dobra. Taj je čovjek, iako smrtan, Riječ Očeva koja je u punini vremena uzela ljudsko tijelo. Ta žena, koja je njegova prava majka, odlikuje se u potpunosti djevičanskom čistoćom.
Zajedno sa Sinom, koji neprestano zagovara ljudski rod, i Blažena nas Djevica Marija trajno zagovara kod Oca. Tako uistinu na nebu dovršuje ono što je započela pod Križem svoga Sina.
Ne bojte se: Bog je i lijek i liječnik!
Naš je prvi mir bila izvorna pravednost. Taj je mir bio kratkoga vijeka. Čovjek ga je zauvijek izgubio. No, povratio ga je s punim pravom Isus Krist, uz neizmjerne povlastice, tako da je sv. Pavao sasvim uvjereno mogao reći: “Krist Gospodin je mir naš”.
Kada bi mi raspeti Isus prigovorio kako sam u ispovijedima odveć “široke ruke”, odgovorio bih mu: takav ste mi loš primjer dali Vi sami, blagoslovljeni Gospodaru – mene još nije obuzelo toliko ludilo da bih umro za spasenje duša!
Između uma i volje, uspostavi li se ispravna ravnoteža, vladi isti odnos kao i između svjetlosti i oka. Koliko god oko bilo savršeno, ne može ništa vidjeti dok mu svjetlost ne obasja predmete. Koliko je svjetlost jača, toliko je očni vid jasniji. Jednako je tako za ispravnost volje i djela potrebna svjetlost istine.
Kao osmogodišnji dječak, učinio sam jedan propust koji tada nisam smatrao osobito velikim, a niti danas ne mislim drugačije. Sestra mi je prigovorila, a potom me odvela župniku da me opomene i kazni. Priznao sam mu svoju krivnju, a on mi je – nakon što me oštro prekorio – rekao neka kleknem usred crkve. Silno sam se ražalostio i razmišljao: čemu tako oštro postupati s djetetom radi sitnoga propusta? Kada odrastem, želim postati svećenik, ispovjednik, i dušama grješnika iskazivati veliko milosrđe i dobrotu.
Budući da je čovjek slobodno biće, potrebno je i njegovo djelovanje, jer je opće mišljenje kako Providnost traži ljudsko djelovanje. Potom, dakle, na to djelovanje valja zazvati blagoslov Božji.
Presveta je Djevica stajala uz Križ, kao Majka božanske Žrtve. Ona sasvim sigurno na nebu prisustvuje nekrvnoj žrtvi, na korist svega ljudskoga roda. To znači da u nebu imamo srce Majke.
Gospino poslanje na nebu možemo utemeljiti na njenoj bliskosti svome božanskome Sinu u otkupljenju ljudskoga roda.
Gospino se majčinstvo ne zaustavlja samo na njenome Sinu Isusu. Istina jest kako Marija nema druge tjelesne djece osim Isusa, ali je zato po duhu Majka svih vjernika.
Presveta Djevica gaji toliku ljubav i toliku brižnost prema ljudskome rodu te bi se moglo reći da je, radi te svoje ljubavi prema nama, “žrtva” vlastitoga srca. Ljubeći nas, ona i sama uživa preblagoslovljenu ljubav Božju.
Dobro shvaćam veliku bol uzrokovanu odgađanjem milosti za koju molite s tolikom ustrajnošću. Siroto se čovještvo u vama sasvim razumljivo buni. No, sveta nam vjera jasno govori neka trajno molimo i pouzdajemo se. Stoga se svakoga dana utječite presvetoj Djevici, jer je ona u duhovnome redu izvor svakoga dobra.
Sv. Pavao Isusa Krista naziva našim mirom te za to navodi i razlog: jer nas je otkupio vlastitom krvlju. S obzirom na ovu apostolovu pouku, moramo reći kako je Gospa, u duhovnome redu, tvorac našega mira, jer je i ona na svoj način podnijela otkupiteljsku žrtvu za nas.
euharistija je istinska hrana i istinsko piće.
Djevica Majka, u svemu sveta po milosti, kao što je njen Sin to bio po naravi, sjedinjena s njime u vjeri i božanskoj ljubavi, na neki je način i sama postala čistom i neokaljanom žrtvom.
Sv. Pavao nam jasno kaže kako je Krist Gospodin novi Adam, kojega je stari Adam tek pralik. Kada je riječ o presvetoj Djevici, predaja nam ukazuje na isto: stara je Eva pralik, dok je Marija ostvarenje predodređene istine.
Pišem Vam ovih nekoliko redaka upravo danas, kada započinje mjesec posvećen presvetome Srcu Isusovu. Znam da silno ljubite Isusa Krista, našega Otkupitelja i Boga. Jest, ljubite ga. Neka Isus i Marija blagoslove Vašu obitelj.
Sin Božji nije postao čovjekom samo da bi umro za nas, već i stoga što nas je morao poučiti, biti naučiteljem istine i pravde.
Nevjernik će se uvijek podsmjehivati, ali mi, kojima savjest nalaže prikloniti uho riječi Božjoj, trebamo živjeti po vjeri. Tako ćemo jednoga dana vidjeti kako je Krist Otkupitelj besmrtni vladar vjekova.
Riječ Gospodnja, snažna i djelotvorna te štoviše svemoćna i sveznajuća, nije drugo doli suštinska riječ uma Boga Oca, ostvarena u otajstvu Utjelovljenja, odnosno, u Riječi Božjoj čovjekom postaloj.
Vjernici su pozvani braniti Evanđelje nadasve svjedočenjem, jer moraju biti svjetlost svijeta. Trebaju ga braniti molitvom, a – kada zatreba – i prolijevanjem vlastite krvi, što je danas, Bogu hvala, razmjerno rijetko među uljuđenim narodima. Međutim, svaki ga dan trebaju braniti nekrvnom žrtvom – sebedarjem.
U Kristovim su trpljenjima dioništvo imali već i drevni mučenici, kada su u čast Gospodinu predavali život. Danas dioništvo u njegovim mukama imaju toliki nepobijeđeni vojujući katolici, kada trpe nasilje i progonstva, upravo stoga što su katolici; što su praktični, vojujući vjernici.
Kada ispovijedam i dajem savjete, osjećam svu težinu svoj službe i ne mogu izdati savjest. Istina mora biti iznad svega.
U kršćaninu se može ispuniti otajstvo Križa Kristova i onda kada ne trpi progonstva iz mržnje prema istini.
Uvijek se s radošću spominjem svoga prijatelja. Trajno ste mi u mislima i u srcu. Još nekoliko riječi: ljubite, ljubite Krista Otkupitelja i uvijek ćete se iznova osvjedočiti kako je on put, istina i život, a to znači, sve dobro.
Prvi je način naviještanja vjerskih istina onaj apostola i njihovih nasljednika u svećeništvu, a drugi je onaj koji se vrši svetošću života, vježbanjem evanđeoskoga savršenstva.