Povijest samostana

Svoj prvotni samostan u Zagrebu kapucini su imali na Gornjem Gradu (Gradecu). Samostan je bio osnovan polaganjem kamena temeljca 5. svibnja 1618. godine. Crkva i samostan bili su posvećeni 10. kolovoza 1631. i to na čast Bezgrešnog začeća BDM. No, nažalost, prvih godina 19. st. fratri su bili prisiljeni napustiti samostan i grad Zagreb (1788.). Ponovni, dugo priželjkivani povratak u Zagreb dogodio se tek 1941. godine, kada zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac poziva kapucine da na rubu grada (Dubrava) preuzmu brigu oko utemeljenja nove župe sv. Mihaela arkanđela. Tako su se franjevci kapucini ponovno nastanili u gradu Zagrebu.

Bl. Alojzije Stepinac

U svrhu plodonosnijeg pastoralnog rada i propovijedanja godine 1963. otvorena je u ulici Borska 35. (ulica na području župe sv. Mihaela, Gornja Dubrava) kuća s javnom kapelom. S vremenom je ta obiteljska kuća sve više bila proširivana i dograđivana sve dok se nisu stvorili uvjeti da u travnju 1976. bude proglašena samostanom. U svibnju iste godine samostan i kapela su stavljeni pod nebesku zaštitu sv. Leopolda. U tom prostoru, samostanski i liturgijsko-pastoralni život na području župe sv. Mihaela i Gornje Dubrave, odvija se sve do 1998. godine. Dana 3. studenog 1998. započinje se s gradnjom novog samostana i Crkve sv. Leopolda na livadi tik uz Osnovnu školu dr. Ante Starčevića.

Nakon završene izgradnje, provincijalni kapitul 2005. godine donio je odluku da samostan postaje novo sjedište provincijalne uprave Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića.