Sve iz rubrike :: Novosti

Predstavljanje knjige “Milosrđe u oca Pija”

U povodu blagdana p. Pija iz Pietrelcine, koji se svečano slavi 23. rujna, u kapucinskome samostanu i župi sv. Leopolda Bogdana Mandića u Zagrebu-Dubrava, u petak 22. rujna 2017. godine nakon krunice, pobožnosti i mise s početkom u 20 sati održati će se predstavljanje knjige
Stefana Campanelle „Milosrđe u oca Pija” 
koja je izišla u izdanju Kršćanske sadašnjosti.

U ime Kršćanske sadašnjosti o knjizi će na predstavljanju govoriti
dr. sc. Stjepan Brebrić, direktor i glavni urednik te
prof. Anton Šuljić, pomoćnik direktora

Više o knjizi…

Iznenadna smrt i sahrana fra Ivana Markanovića

fra Ivan Markanović

Oproštaj od fra Ivana Markanovića OFMCap, koji je iznenada preminuo 14. lipnja 2017. u 56. godini života, 31. godini redovništva i 28. godini svećeništva, održan je 16. lipnja u kapucinskoj crkvi Sv. Leopolda Bogdana Mandića u Zagrebu-Dubrava. Misu zadušnicu predvodio je krčki biskup fra Ivica Petanjak OFMCap u zajedništvu s bjelovarskim biskupom i predsjednikom Vijeća HBK za kler mons. Vjekoslavom Huzjakom, provincijalom Hrvatske kapucinske provincije fra Jurom Šarčevićem, generalnim tajnikom HBK mons. Petrom Palićem te brojnim dijecezanskim i redovničkim svećenicima, a uz sudjelovanje velikog broja vjernika, posebno članova Franjevačkoga svjetovnog reda. U propovijedi je biskup Petanjak podsjetio da je prije deset dana slavio misu u toj istoj crkvi za kapitula hrvatskih kapucina, a misu je tada suslavio i fra Ivan Markanović. “Opet smo zajedno oko stola Gospodnjeg, ali je jedan od nas s onu stranu oltara i sudjeluje u ovoj euharistiji na potpuno drugačiji način. Mi je slavimo u otajstvu vjere i s mnoštvom pitanja, on je slavi u spoznaji istine i s dobivenim odgovorima. Mi bismo u svojoj sebičnosti i nesavršenosti vjere i ljubavi htjeli sada biti na njegovu mjestu, ali ne u njegovoj koži. Htjeli bismo poput njega dobiti odgovore na sva svoja pitanja, ali bismo htjeli ostati s ovu stranu oltara. Zašto? Očito zato što Boga dovoljno ne poznajemo, što ga nedovoljno ljubimo, što mu premalo vjerujemo, što nas plaši taj definitivni prijelaz nakon kojeg nema povratka na staro, kao što se nitko od nas ne može više vratiti u majčinu utrobu”, istaknuo je biskup Petanjak, dodavši da je vječnost u novosti života. “Vječnost je nešto potpuno novo i drugačije. Vječnost je zbilja i čista istina. Vječnost je spoznaja i gledanje zbilje kakva uistinu jest”, rekao je krčki biskup, te se osobno oprostio od fra Ivana Markanovića, spomenuvši da je on posljednji iz biskupove generacije kapucina-svećenika koji su početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća zajedno započeli svoj franjevački hod – novicijat. Osvrnuvši se na prerani i iznenadni odlazak druge dvojice braće kapucina, te fra Ivana Markanovića, biskup je zaključio: “Mi ostajemo u vjeri i s mnoštvom pitanja”.

U ime Franjevačkog svjetovnoga reda od fra Ivana Markanovića oprostio se fra Zvonimir Brusač, posebno posvjedočivši veliku pokojnikovu zauzetost oko svjedočenja franjevaštva i spremnost da se odazove na svaku misu, predavanje ili duhovnu obnovu za svjetovne franjevce. Životopis fra Ivana Markanovića na misi je pročitao samostanski poglavar fra Juro Šimić, a fra Miljenko Vrabec izraze sućuti upućene Hrvatskoj kapucinskoj provinciji, posebno istaknuvši brzojav predsjednika HBK zadarskog nadbiskupa Želimira Puljića koji je s fra Ivanom surađivao dok je još bio dubrovački biskup, a pokojnik službovao u svetištu Gospe od milosti.

Nakon mise sprovodne obrede na groblju Miroševac predvodio je biskup Huzjak, uz nazočnost brojnih svećenika i redovnika, među kojima i generalnog vikara Đakovačko-osječke nadbiskupije mons. Ivana Ćurića. Biskup Huzjak se u oproštajnim riječima spomenuo suradnje fra Ivana Markanovića s Vijećem HBK za kler i njegova nesebična zauzimanja za svećenike koji su bili u teškoćama. Riječi zahvale pokojniku izrekla je i predstavnica Hrvatskoga katoličkog društva medicinskih sestara i tehničara – ogranak Zagreb, čiji je bio duhovnik. Izrazima suosjećanja obitelji pokojnika i svim nazočnima obratio se i provincijal fra Jure Šarčević, osvrnuvši se na sve što je fra Ivan dobra učinio kao franjevac-kapucin.

Uz pjesmu “Kraljice neba raduj se”, koju je kao i misno pjevanje predvodio župni zbor “Anselmo Canjuga”, Markanovićevo tijelo položeno je u kapucinsku grobnicu.

FRA IVAN MARKANOVIĆ rođen je 10. veljače 1962. u Josipovcu kod Osijeka od oca Petra i majke Bosiljke r. Grgić. Kao kandidat, u Hrvatsku kapucinsku provinciju primljen je na blagdan Sv. Franje Asiškog 4. listopada 1981. u Zagrebu. Prve redovničke zavjete položio je 4. rujna 1983. u Karlobagu. Doživotne zavjete položio je 19. rujna 1987. u Zagrebu. Teologiju je studirao u Zagrebu. Za đakona je zaređen u Osijeku, 15. svibnja 1988. polaganjem ruku biskupa Ćirila Kosa, a za svećenika u Zagrebu 25. lipnja 1989. godine. U Hrvatskoj kapucinskoj provinciji sv. Leopolda Bogdana Mandića obavljao je različite službe. Bio je katehist, voditelj Centra za duhovna zvanja u Varaždinu, kapelan u Dubrovniku i Zagrebu, privremeni upravitelj župe Sv. Đurđa na Osojniku (Dubrovnik). Na zasjedanju HBK od 5. do 7. studenoga 2008. fra Ivan je imenovan povjerenikom za svećenike s poteškoćama pri Vijeću HBK za kler. Tu službu revno je obnašao sve do smrti.

U listopadu 2015. godine premješten je u samostansku zajednicu sv. Leopolda u Gornjoj Dubravi. Između ostalih dužnosti i svakodnevnih obaveza u župi i samostanu sv. Leopolda, imenovan je za nacionalnog, provincijskog i mjesnog duhovnog asistenta Franjevačkoga svjetovnog reda. Istodobno obnašao je službu duhovnika Hrvatskoga katoličkog društva medicinskih sestara i tehničara – ogranak Zagreb. Posljednje dvije godine bio je i urednik Glasila sv. Leopolda Mandića “Ljudima prijatelj”.

Savjeti Padra Pija za plodonosnu korizmu

Korizma je vrijeme da obnovimo našu svjesnost o duhovnoj borbi. U tome će nam pomoći deset citata Padra Pija (u kurzivu) koji nas podsjeća na ono što je uistinu bitno.

1. Prije svega – potreba za duhovnim ratovanjem. Sotona je ričući lav koji traži koga da proždre i to moramo stalno imati na umu tijekom korizme. – Uvijek imajmo pred očima činjenicu da smo ovdje na zemlji mi na bojnom polju i da ćemo u raju primiti krunu pobjednika; ovo je mjesto testiranja i nagradu ćemo dobiti gore. Sada smo u izgnanstvu, a naša istinska domovina je raj kojem neprestano trebamo težiti.

2. Krunica je najbolje oružje za bitku.Čvrsto se držite krunice. Budite vrlo zahvalni Gospi jer nam je ona dala Isusa. Volite Gospu i učinite je voljenom; uvijek molite krunicu i molite je što češće.

3. Ne bojte se poniznosti. Poniznost je beskrajna. Čistoća je moć. Vizualizirajte čistoću i težite joj. To su također oružja za bitku. – Poniznost i čistoća su krila koja nas nose k Bogu i čine nas gotovo božanskima.

4. Ne očekujte brzi uspjeh. Duhovni život je dugo putovanje. To je cjeloživotni projekt. Idite dan po dan i korak po korak. Ako posrnete i padnete, odmah ustanite i nastavite dalje. Nikad ne odustajte. – U duhovnom životu morate svaki dan ići jedan korak naprijed, odozdo prema gore.

5. Vaša nesreća nije sve na svijetu. Vaša sreća nije sve na svijetu. Ne dozvolite osjećajima da određuju hoćete li misliti da duhovno napredujete ili ne. Sreća i uspjeh prema standardima svijeta su potpuno u suprotnosti od duhovnog napretka. – Stalno gledajte u Njega dok vas vodi do rajske zemlje. Neka vam ne bude bitno hoće li vas Isus do raja voditi pustinjom ili livadom, sve dok je On uvijek s vama a vi ne dođete u posjed blagoslovljene vječnosti.

6. Isključite ekrane u vrijeme korizme. Ugasite TV. Smanjite korištenje Facebooka i ostalih računalnih stvari. Pročitajte neke dobre knjige. Nahranite dušu. – Ne smatrajte da sam previše zahtjevan ako vas opet zatražim da svete knjige smatrate važnima i čitate ih što češće. Duhovno vam je štivo neophodno kao i zrak koji dišete.

7. Budite pozorni na svetoj misi. Bog je prisutan. To nije samo neki “obiteljski objed” ili motivacijski govor za vrijeme kojeg mi odlučujemo da ćemo učiniti ovaj svijet boljim mjestom. To je prag raja i jedna potpuna, savršena žrtva koja dolazi u sadašnji trenutak i donosi blagoslov za sve naše potrebe. – Obnovite svoju vjeru odlazeći na svetu misu. Koncentrirajte se na misterij koji se odvija pred vašim očima. U mislima otiđite na Kalvariju i meditirajte o Žrtvi koja je ponudila Sebe Božjoj Pravednosti i platila cijenu vašeg otkupljenja… Kad bismo samo znali koliko Bog cijeni ovu Žrtvu, riskirali bismo svoj život da dođemo na svetu misu.

8. Vaša disciplina u vrijeme korizme pomoći će vam da pročistite svoju ljubav prema stvorenim stvarima i naučite ispravno voljeti stvari koje su vječne. Prema tome, ne budite obeshrabreni. Činite male žrtve, ali neka budu vrijedne. – Onaj koji se veže za zemlju ostaje privezan za nju. Nasilnim je načinom trebamo napustiti. Bolje je odvajati se malo po malo, nego odjednom i potpuno. Uvijek mislimo na raj.

9. Ne budite obeshrabreni. Vi mislite da vi radite dobro, ali zapravo to Bog radi unutar vas. Kad to shvatite, još ćete više željeti surađivati s Božjom voljom i to će vas još brže odvesti na pravi put. – Ponizimo se i priznajmo sebi da bismo bez Božje zaštite bili ranjeni svim vrstama grijeha. Zbog toga moramo živjeti u Bogu, tako da ustrajemo u onome što radimo i služimo mu bez obzira na posljedice.

10. Budite potpuno predani Bogu i On vas neće iznevjeriti. Sjetite se retka iz Biblije: “Uzdaj se u Jahvu svim srcem i ne oslanjaj se na vlastiti razbor. Misli na Nj na svim svojim putovima i on će ispraviti tvoje staze.” – Pokušajmo služiti Gospodinu svim svojim srcem i voljom. On će nam uvijek dati više nego što zaslužujemo.

Izvor: patheos.com

Adventski susret katoličkih novinara

Hrvatsko društvo katoličkih novinara organiziralo je u subotu, 17. prosinca predbožićni susret i duhovnu obnovu svojih članova.  Susret na temu „Što nakon Godine milosrđa” održan je u Samostanu sv. Leopolda Bogdana Mandića u istoimenoj župi u zagrebačkoj Dubravi. Tema susreta bila je znakovita tim više, što se susret održao u župi koja je ove godine imala milost biti stjecište onih koji su željeli dotaknuti sarkofag s tijekom sv. Leopolda, djelitelja milosrđa preko sakramenta pokore i jednoga od zaštitnika netom završene Godine.

Duhovna obnova za Božić 2016.

Nakon pozdravne riječi provincijala Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića fra Jure Šarčevića i predsjednice HDKN-a dr. sc. Suzane Peran, nagovor je održao duhovnik Društva dr. sc. fra Darko Tepert, OFM.

U svom nagovoru je istaknuo da „u pitanjima koja potresaju društvo nekad se kršćani osjećaju pozvani zastupati načela koja proizlaze iz Božjeg zakona. To je ono što su barem na riječima zastupali farizeji i pismoznanci. Potrebno je zastupati načela, no ne trebamo zaboraviti da načela proizlaze iz Božjeg zakona, a njega tumači Isus. Ne smijemo zaboraviti Isusov postupak s ženom. I Papa dobro razlikuje što su načela, a što kad se dođe do osobe. Osoba je otajstvo, misterij kojem pristupaš s otvorenošću i pokušajem da ju razumiješ i da joj pomogneš. I zato moramo paziti na to, da ne izgubimo iz vida osobe. Mislim da bi to trebao biti plod i zadatak nakon Godine milosrđa, zapravo zadatak za cijeli život”.

Duhovna obnova za Božić 2016.

Potom je fra Siniša Pucić, OFM iz vlastitoga dugogodišnjega iskustva novinara i rada za beskućnike i siromašne kroz Framu i Franjevački svjetovni red, posvjedočio kako se kroz medije može djelovati za potrebite. Posluživši se slikom Ivana Krstitelja „glasa koji više u pustinji”, naglasio, da je potrebno u vlastitu djelovanju novinara katolika prepoznati kako u medijima biti glas za drugoga, za onoga koji je u šutnji u mraku, staviti ga na svjetlo, progovoriti o njemu, dati mu na važnosti.

Susret je završio predbožićnom tombolom i druženjem u samostanu.